7.2 Dohodak od samostalne djelatnosti
mr.sc. Ksenija Cipek, međunarodni porezni stručnjak
Samostalnom djelatnosti obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti (obrtničke djelatnosti), u smislu ovoga Zakona, smatraju se:
1. djelatnosti u smislu zakona kojim se uređuje obavljanje obrta i sve druge posebno nenavedene gospodarstvene djelatnosti i/ili;
2. ustup uz naknadu ili konačna prodaja imovinskih prava u okviru obrtničke djelatnosti ili djelatnosti slobodnog zanimanja.
Djelatnostima slobodnih zanimanja smatraju se profesionalne djelatnosti fizičkih osoba koje su po toj osnovi obvezno osigurane prema propisima koji uređuju obvezna osiguranja, odnosno djelatnosti fizičkih osoba kojima su to osnovne djelatnosti i koje su po toj osnovi upisane u registar poreznih obveznika poreza na dohodak. Djelatnostima slobodnih zanimanja osobito se smatraju:
1. samostalna djelatnost zdravstvenih djelatnika, veterinara, odvjetnika, javnih bilježnika, revizora, inženjera, arhitekata, poreznih savjetnika, stečajnih upravitelja, tumača, prevoditelja, turističkih djelatnika i druge slične djelatnosti;
2. samostalna djelatnost znanstvenika, književnika, izumitelja i druge slične djelatnosti;
3. samostalna predavačka djelatnost, odgojna djelatnost i druge slične djelatnosti i/ili;
4. samostalna djelatnost novinara, umjetnika i športaša.
Djelatnost poljoprivrede i šumarstva obuhvaća korištenje prirodnih bogatstava zemlje i prodaju, odnosno zamjenu od tih djelatnosti dobivenih proizvoda u neprerađenom stanju. Fizičke osobe su po osnovi djelatnosti poljoprivrede i šumarstva - obveznici poreza na dohodak, ako su po toj osnovi obveznici poreza na dodanu vrijednost prema posebnom zakonu, ili ako po toj osnovi u poreznom razdoblju ostvare ukupni godišnji primitak veći od 80.500,00 kn.
Za one fizičke osobe koje ostvaruju djelatnost novinara, umjetnika i sportaša omogućeno je da biraju između načina obračunavanja i plaćanja predujma poreza na dohodak i to između predujma poreza na dohodak po osnovi samostalne djelatnosti i predujma poreza na drugi dohodak. Razlika u ova dva načina obračunavanja je u poreznim stopama (u prvom slučaju se primjenjuju progresivne stope od 20% i 30% na ukupni godišnji dohodak, a u drugom slučaju predujam se plaća po stopi od 20% na svaki pojedinačno ostvareni primitak), priznavanju izdataka (u prvom slučaju se priznaju svi stvarni izdaci, a u drugom slučaju priznaju se samo paušalni izdaci od 30%), obvezniku plaćanja predujma poreza (u prvom slučaju to je sam porezni obveznik, a u drugom je isplatitelj, a samo u posebnim slučajevima propisanim Zakonom je to sam porezni obveznik) i vođenju evidencija i izvješćivanju (u prvom slučaju je porezni obveznik obvezan voditi poslovne knjige i svake godine dostavljati godišnju poreznu prijavu, a u drugom slučaju porezni obveznik to nije obvezan već isplatitelj dostavlja podatke na Obrascu JOPPD pri svakoj isplati primitka, a u iznimnim slučajevima i sam porezni obveznik). Može se zaključiti da je u slučaju drugog dohotka za poreznog obveznika puno jednostavniji porezni postupak i traži manje administriranja, no porezni obveznik možebitno može platiti veći iznos poreza budući da ne može priznati sve izdatke već samo paušalno 30% od ostvarenih primitaka. To znači i da možebitno njegova usluga može biti skuplja, ako je primjerice dogovorena u neto iznosu, budući da kod drugog dohotka isplatitelj mora obračunati, obustaviti i uplatiti predujam poreza na dohodak, odnosno preračunati neto u bruto iznos, a kod samostalne djelatnosti to nije obvezan, već isplaćuje samo ugovoreni neto iznos bez dodatnih troškova za javna davanja.
Poslovni primici utvrđuju prema njihovoj tržišnoj vrijednosti. Tržišna se vrijednost određuje prema cijeni koja bi se ostvarila pri prodaji u uobičajenom poslovnom prometu, ovisno o svojstvu gospodarstvenog dobra, pri tome moraju biti uvažene sve okolnosti koje utječu na cijenu.
U stručnoj literaturi tržišnom vrijednosti smatra se ona vrijednost po kojoj bi se obavila kupoprodaja neke imovine između zainteresiranog kupca i prodavatelja, pod uvjetom da niti jedna strana nije prisiljena kupiti, odnosno prodati imovinu. Najjednostavnije, tržišna vrijednost se može definirati kao tržišna cijena po kojoj se trguje imovinom (proizvodima, uslugama i sl.) na otvorenom tržištu.…
